...više sreće drugi put...

udri brigu na veselje :D

Generalna — Autor barbara1981 @ 11:17
Pogodjena tuznom sudbinom zena u nasoj državi koje cim uđu u 20-te dobiju epitet usedelice , a koje se bezuspesno trude da nađu tu svoju jaču polovinu koja bi ih u očima familije učinila NORMALNIMA , odlučih da dam dva predloga nakon kojih familija garantovano ima da vas ostavi na miru

prvi predlog je malo FINIJA (takoreci domaca varijanta ) za muski deo familije koji se brine za funkciju mojih jajnika:

Primena: najbolje za slavu, pre dolaska pomenute familije VESELKA postaviti na regal u dnevnoj sobi.Na pitanje sta je ovo odgovoriti sa ponosnim glasom MOJA JACA POLOVINA

http://www.stidljivko.rs/sex-shop/vibrator-lady-finger/93.aspx

drugi predlog je varijanta koju koristimo posle godišnjeg odmora. postavlja se takođe na regal , na pitanje sta je ovo odgovoriti sa ponosnim glasom MOJ PRIJATELJ KOJEG SAM UPOZNALA ZAHVALJUJUCI POZNAVANJU STRANIH JEZIKA

http://www.stidljivko.rs/sex-shop/vibrator-crni-lepotan/303.aspx



GARANTUJEM POSLE OVOGA VISE NIKOME NECE SMETATI STO STE NEUDATE I SAME :D

dozvolite mi da budem srecna, molim vas, preklinjem vas

Generalna — Autor barbara1981 @ 11:14
i opet sam ja ta koja ne spava nocima.
i opet sam ja ta koja se nakljuka lekovima za spavanje pa kasnim na posao, i ceo dan hodam kao drogirana.
zašto se nikada ne zapitaju imam li ja problema?ceo svet se vrti samo oko njih i njihovih crnih misli.
posustajem.gubim razum.gubim snagu.gubim volju.gubim zdravlje.
tražim samo malo mira.
tražim samo malo razumevanja.
dozvolite mi da budem srecna sa čovekom kog sam ja odabrala i koji je mene odabrao.dozvolite vašem sinu da stvara svoj život.svoju porodicu.svoj dom.
da stvori sve ono za šta oni nisu bili sposobni.
ma koga ja lazem....meni je potrebno da me vec jednom ostave na miru....

...više sreće drugi put...

Generalna — Autor barbara1981 @ 13:00

U mom okruženju u poslednjih godinu dana radjaju se bebe.Nisam ljubomorna, nemojte pogresno da me shvatite, samo se ponekad zapitam zasto nakon godinu i po, nakon brojnih intervencija, nakon gomile lekova, gomile iskidanih zivaca i mora prolivenih suza nikako u mom zivotu da se pojave te dve crvene crte.Teše me ... desiće se kad bude vreme.teše me...desiće se kad se budeš najmanje nadala.A šta ja da radim sa svojom željom?Šta ja da radim sa svojim snom?

Tako je bilo i ovaj put.......

Nakon 6 dana kašnjenja počela sam da se nadam.Oboje smo imali osmeh na licima.Oboje smo se zanosili maštanjima.Oboje smo „sedeli na iglama“ da nam se pojave te dve crvene crte.Dve crvene crte koje bi napokon dale nešto opipljivo iz naše ljubavi.

Subota...Ivanjdan...7 sati ujutru...đavo mi nije dao mira....odlazim u kupatilo, vadim test, uradim ga....i onda opet razočarenje...jedna crta....

Tešim sebe možda je još uvek rano, možda je trebalo da sačekam, možda...uvek to možda mi pokvari sve...

Vraćam se u krevet, naslonim glavu na njegovo rame, i prošaputam, nema bebe....

Zagrlio me je , poljubio i tiho rekao: biće ljubavi, biće .... možda je jos rano...

Popodne, vrućina, tusiram se i vidim vodu roze boje...gotovo je...dobila sam...nema je...nema je ni ovaj put...

Ponekad se osećam kao da sam deo nagradne igre...ali da ja svaki put izvučem ono: više sreće drugi put....


Powered by blog.rs